Paralelni vrtovi - SHURA Publications

Idi na sadržaj

Glavni izbornik:

Paralelni vrtovi

Publikacije
PARALELNI VRTOVI

MIROVNE SVESKE(5)
Autorica: Darija Žilić‡

O KNJIZI:

PARALELNI VRTOVI

Peti broj Mirovnih sveski plod je suradnje više osoba na dosadašnjem priređ‘ivanju, tiskanju i promociji cijelog projekta. Tu je sinergiju ovaj puta iznijela autorica cijelog ovog broja – Darija Žilić‡, prepoznavši ideju projekta i stavljajući jedan opus od oko 50 intervjua u korice pete sveske.
Autorica je napravila, dijelom i objavila na internet portalima (cunterview, culturnet), ili u različitim časopisima i revijama, više od 50 razgovora sa današnjim književnim, pjesničkim i multimedijalnim umjetnicima i umjetnicama, čime je de facto proizvela jedan izuzetan prikaz, odnosno presjek stvaralaštva mladih umjetnika i umjetnica danas u Hrvatskoj, i u susjednim nam zemljama. Tu su brojna imena od kojih neka navodimo: Dubravka Ɛurić‡, Gordana Bosanac, Maja Hrgović‡, Nela Milijić‡, Vesna Biga, Vlado Martek, Ugo Vlaisavljević‡, Željko Ivanović‡, Mario Kopić‡, Alen Kristić‡, Zvonko Karanovi懅
Osnovna karakteristika ovih intervjua jeste njihova raznolikost u pogledu izbora tema (i time sugovornika-sugovornica), te pokušaj da se kroz razgovore problematizira kulturološki trenutak u regionu.
Pri tome je autorica „bez dlake na jeziku“ kada se radi o tretiranju bolnih, osjetljivih kulturoloških tema, odnosa na kulturnoj sceni, odnosa države i institucija prema stvaralaštvu, posebice mladih umjetnika. Žilić‡ otvoreno i snažno zagovara i promiče poeziju i prozu, te ukupni angažman pojedinih umjetnica/umjetnika, posve sigurna u njihovu kvalitetu, i u tom smislu ova knjiga može predstavljati putokaz, vodič u tu kvalitetu za one koji nisu sasvim u tijeku umjetničkih događ‘aja.
Ovdje u svakom slučaju imponira da na našoj kulturnoj sceni djeluje takva kritičarka koja strastveno zagovara istinske vrijednosti u literaturi, brani umjetničko viđ‘enje svijeta, a da se u isto vrijeme ne libi kritizirati nazadnost, nadmenost i izvještačenost koje pokušavaju prodrijeti u „kriterije kulturnog“.
Zašto su ovi razgovori važni za projekt kakav su Mirovne sveske? Upravo stoga što je njihova krajnja intencija ona kulturološka promjena ka miru i nenasilju, kojoj je cijeli ovaj projekt usmjeren. Ili, kako ć‡e to reć‡i jedan od sugovornika, Tonči Valentić‡:
Najveć‡i neuspjeh današnje ljevice upravo je konzervativni strah od globalizacije, ideje univerzalizma i društvenog boljitka, kao i prihvać‡anje kulturalnih ratova kao dominantnog polja emancipatorske politike. Modernizacijske procese ne bi trebalo shvać‡ati kao desnu ruku neoliberalne hegemonije ili pak radikalne desnice, odnosno kao neku strašnu neman koju je nemoguć‡e obuzdati, nego kao niz paradigmi koje se međ‘usobno izmjenjuju i u sebi sadrže izniman potencijal kojeg bi trebalo iskoristiti. One su, međ‘utim, vidljive i podložne realizaciji jedino ukoliko u samoj moderni prepoznamo njenu mnogostrukost, njene pozitivne i negativne strane, i odvažimo se na putovanje kroz sve njene skrivene transformacije, da bismo je napokon bolje upoznali i njome ovladali.

Na tome valu odsustva straha od putovanja u nepoznato, Drugačije, novo i neistraženo, susrele su se putanje autorice ovih intervjua Darije Žilić‡ i ideja Mirovnih sveski koje teže i zagovaraju promjenu ka kulturi mira i nenasilja.
Buduć‡i se još radi i o mišljenjima i praksama koje su obilježene snažnom individualnošć‡u, proputovali smo putem ovih razgovora kroz „paralelne vrtove“, koji su odredili i naslov ove, pete Mirovne sveske.

Podaci o knjizi:
Naklada: 500 primjeraka
Broj strana: 310
Korice: kolor, meki povez, lakirano
Izdavač: SHURA Opatija, 2010/11

Tribina –promocija (knjižnica "Ogrizović‡" Zagreb, 9.V.O11)

Knjiga intervjua Darije Žilić‡ PARALELNI VRTOVI

Poštovani,
Imam posebno zadovoljstvo prisustvovati ovoj današnjoj promociji, ne samo zato jer sam i sama učesnica pored ostalih u ovoj knjizi intervjua, nego i zato što je ta knjiga intervjua Darije Žilić sama za sebe jedan dobar povod za razgovor, što ona sama po sebi predstavlja jednu zasebnu vrijednost u kategoriji onih tekstova kojima se neka sredina želi legitimirati svojim kulturnim senzibilitetom.
Stavljajuć‡i ovom prigodom svoj prilog „u zagradu“, moram ipak samo još dodati i svoje zadovoljstvo što sam se u toj knjizi našla sa još pedeset i jednim autorom s područja pjesništva i proze naše najnovije generacije, filma i filmske kritike, dramaturgije, filozofije i esejistike, novinarstva i socio-političke kritike kulture, itd. Moje okruženje u ovoj knjizi intervjua je transgeneracijsko, i transregionalno, obuhvać‡a pedesetak suvremenih osobnosti koje žive, rade i djeluju u kulturnom prostoru jugozapadne i jugoistočne Europe kao glasovi kritičkog znanja o tom prostoru i njegovoj kulturi. To nisu glasovi zajedništva u nekom geopolitičkom smislu, naprotiv, oni se nadilaze univerzalnijem viđ‘enjem problema svijeta i ljudske perspektive. Zato treba odbiti politički odbojnu asocijaciju po kojoj ova knjige predstavlja sabiranje, okupljanje ili čak oživljavanje intelektualnih predstavnika kulturnih sredina regije bivše Jugoslavije. Ne, ona predstavlja intelektualni prostor ovog dijela svijeta kao intelektualnu regiju koja se odnosi spram svijeta kao univerzalnog prostora svjetsko-povijesne krize, jer se ne bavi svojom regijom nego svijetom. Intelektualni prostor, naglašavam, koji se nipošto ne preklapa sa geopolitičkim , a koji si i inače, vrlo rado voli uobraziti da ga ovaj pokriva ili čak reprezentira.

Za svaku knjigu takve vrste koja predstavlja svojevrsni odabir recentnih intelektualnih imena, svako ć‡e se postaviti pitanje kriterija odabira. Sada bi trebalo sa samom Darijom napraviti intervju i postaviti joj ono udarno pitanje: što je bio kriterij izbora njenih sugovornika u toj knjizi?
Sigurna sam da ć‡e joj svatko postaviti to pitanje, no ja bih i bez njenog odgovora, ne toliko nagaš‘ajuć‡i koliko objektivno procjenjujuć‡i cijeli dojam knjige i njen sadržaj, sasvim slobodno kazala da njezin kriterij proizlazi iz potrage za najrecentnijim iskazom intelektualnog doprinosa pojedinog autora, umjetnika ili kulturnog djelatnika u artikulaciji zbilje ovog povijesnog trenutka, a unutar jezika izvrsnosti njegova predmeta. Jednostavnije: neka svaki izvrsnik u svom području, svom jeziku i svom predmetu znanja kaže: što je dokučio! Što se zbiva? Kuda ide svijet? Govor? Smisao?
Pokušajmo zamisliti Darijin napor: razgovrati sa pedesetak autora najrazličitijih struka, nazora, područja, jezika itd., a sve to na osnovu pročitanih i prostudiranih najmanje pedesetak njihovih djela, sa preciznim uvidom u strukturu, značaj i sadržaj djela, sa ciljem da produbi i razjasni to djelo u njegovoj srži i u njegovu suvremenom značenju.

Ljudi ne pročitaju knjigu po pet-deset godina ni jednu. Darija ih je u jednom kratkom vremenu sigurno pročitala sve one o kojima pita njihove autore, a to nije samo ovih pedeset. U svakom intervjuu Darija dubinski pita za svako bitno mjesto, svako krucijalno značenje, često zatičuć‡i autore tamo gdje nisu bili dovoljno jasni. Osim što je sjajan intervjuista, ona je sjajan sugovornik: ona je u bitnom smislu ona vrsta intervjuera koji je sugovornik. Ona ne pita zato da bi pitala, nego sugovornički sudjeluje u igri djela. I ne sam to: ona djelo povezuje s onim tko ga stvara, nalazeć‡i često one tipične nepodudarnosti djela i pisca, njihovu životnu, pa i spisateljsku smušenost, njihove oscilacije i zalijetanja, čak i nesklad riječi i djela. Ali, ona nad time ne docira, ne ironizira autora na njegovim slabostima, ne prokazuje njegove traljavosti, nego sudjeluje u onom najboljem zajedno s njime. Pita autore za njihov život, ne radi senzacije niti trivijalnosti, nego za egzistencijalni status autora-djela. Tako, primjerice Anu Božićević‡ pita za sraz jezika u kojima živi i pjeva – težak egzistencijalni moment svakog pjesnika koji ne živi u svom jeziku.
Tematski, sadržajno i značenjski, intervjui obuhvać‡aju veliku širinu diskursa, jedan dojmljivi obuhvat od problema pisanja do queer dilema, Sf slika, feminizma, itd. do temeljnih etičkih iskaza poput ciničke političke alegorije-sintagme Biljane Kosmogine da je „ȍovjek čovjeku svinja“. Svaki autor u ovoj knjizi ima takve subverzivne poante, pa je posebna njena vrijednost što ih je učinila vidljivima u poplavi izdavačke mnogoznačnosti. I u tome vidim posebnu ulogu takovih knjiga kao što je ova Darijina: ona je za nas učinila izbor djela za koja na drugi način ne bismo doznali.
Ne bi imalo smisla nabrajati sve autore i sve sadržaje koje obrađ‘uju Darijini intervjui. Zato ć‡u ovu privilegiranu poziciju iskoristi da malo govorim o svom prilogu, odnosno intervjuu sa Darijom povodom lani izašle moje knjige „Visoko čelo – ogled o humanističkim perspektivama feminizma“ . napisala sam ga polu biografski, polu esejistički, jer sam osjeć‡ala potrebu istaknuti intersubjektivno iskustvo obrane svojih razloga za feminizam. Imam ih najmanje tri: u dva događ‘aja, dvije priče iz moje mladosti: najprije doživljaj jedne jeze, „epistemološke jeze“ ( a Dariji sam objasnila taj termin), kad sam u anatomskom atlasu, dalekih pedesetih godina pročitala da žene imaju malo, nisko čelo a muškarci veliko, jer to je njihova spolna razlika. A onda, u to isto doba počela su masovna maltretiranja žena na ulici kad bi u gradu napadao snijeg: prisilno, mačističko grudanje prolaznica, za koje vlast nije smatrala da je to remeć‡enje javnog reda i mira.

Treć‡i, možda najjači razlog za feminizam došao je iz filozofije Kostasa Axelosa: u Planetarnoj misli ( dio koji kod nas nikad nije prevedn: „Erotičko lutanje“ osim niza nabačenih nebuloza o ženama, ima jednu rečenicu preko koje nisam mogla preć‡i. Ona glasi: hoć‡e li žena uspjeti da misli?
Tako sam napravila knjigu, od ove tri gromade svojih razloga za feminizam, za koji, bez obzira na sva lutanja, iskakanja i kontraverze oko pojma, smatram najplodnijim i najbitnijim diskursom suvremenosti, zapravo jednim od glavnih indeksa napretka i slobode neke zajednice.
Darija me o tome djelu pitala najbitnije, pa neć‡u ponavljati, može se pročitati. Silno joj zahvaljujem što me uvrstila u ovu svoju knjigu, jer sam si nekako potvrdila da unatoč svojoj poznoj dobi, pripadam vremenu, svima onima koji su ovdje nešto rekli o svom pisanju, svojim pogledima na sadašnjost, zbiljnost i o-zbiljnost onoga što živimo, o pobuni protiv svega onoga što nas je prikovalo za nemoć‡ da budemo ono što jesmo.
Stoga se još jednom zahvaljujem i Dariji i izdavaču, kao i svima koji ste nazočili ovoj promociji, hvala.

Gordana Bosanac
 
 
Natrag na sadržaj | Natrag na glavni izbornik