Feminističke bajke - SHURA Publications

Idi na sadržaj

Glavni izbornik:

Feminističke bajke

U pripremi
FEMINISTIČKE BAJKE

Nadežda Radović

Knjiga Feminističke bajke sadrži 30 kratkih priča, koje autorica fikcionira, (većinom) na temelju rekonstrukcije i reinterpretacije poznate literature kroz koju se stoljećima odgajaju djeca i mladi. Naravno, u fokusu je reinterpretacija koja se odnosi na odgoj djevojčica, a jednim dijelom se fikcijom-groteskom odgovara na aktualne društvene i političke situacije, kao što je to u priči o kraljici i njenom ogledalu (u kojem se može prepoznati aktualnu vladaricu zemlje itd.) .

Nadeždine tekstove prožima fina mistika (rekli bismo arhetipska) kao u priči o njenoj baki i iglama za pletenje (koje odgone zlo).
Čitajući ove „bajke“ odjednom otkivamo kako nam fale takve male životne priče, ti mali, skoro nevidljivi a tako učinkoviti, oslonci za svakodnevne životne brige. Stoga je ova knjiga bajkovito inspirativna, bolje rečeno produktivna, jer pokreće u nama iste procese reinterpretacije.

Osnovne metode koje autorica koristi jesu – dekonstrukcija, fikcija i reinterpretacija, temeljene na feminističkoj kritici društva i njegovih produkata.
Tako knjiga sadrži priče koje su varijacije na teme iz bajki. Interpretacije se ne odnose samo na stereotipnu ulogu žene, kao feminističku temu stricto sensu, nego i na odgojne instrukcije usmjerene ka muškarcima (o snalažljivosti, lažljivosti, manipulaciji i sličnom kao putu u uspjeh ili u rješavanje životnih problema. Ovdje se kao svijetli primjer kontrapoliraju neke priče – kao šegrt Hlapić, koji uči životnu i majstorsku školu na način produktivan, pozitivan, kako analizira autorica.

Feministička dekonstrukcija tekstova ispletena je na način da razotkriva njihov mizogini, diskriminirajući, protuženski odgojni stav.
Autorica ne izbjegava potisnute teme, kao što je seksualnost, kao u priči o vretenu i prvom susretu svake djevojke s njim, negdje sa navršenih 15.godina; i zašto priča završava kaznom za mladu ženu.

Tu su ekološke i političke teme današnjice, kroz priče 1001 Dalmatinac, Ribarka ženskih duša, I bog čuva novinarke i druge.
No, radi se ponekad i o potpuno novoj arheologiji svima poznate priče, npr. one o pastiru koji je lažno dozivao u pomoć vičući da su mu vukovi napali stado; kad se to zaista dogodilo nitko mu nije došao pomoći: autorica ovdje vidi dječaka, usamljenog, napuštenog, dijete koje vapi za društvom, za riječju, za prihvaćanjem; te je na kraju dvostruko kažnjen u toj svojoj potpuno ljudskoj želji.

Ili u njenoj interpretaciji Crvenkapice i vuka, gdje autorica s lakoćom dekonstruira ideju o pobjedi nad vukom: „Ne može se iz zla zlom izbaviti, čak ni kad je zlo samo virtuelno. Suočimo se sa istinom. Možda se otreznimo. Crvenkapi i baki nije bilo pomoći. Njih je vuk provario lako i brzo i više ih se ne seća. Traži nove žrtve. Kraj je konstruisan u slavu lovca, militarističkog mirotvorca. Kraj je opasan. Može podsticati stvaranje militarističkog društva, a onda će vuci biti jagnjad, u poređenju sa namnoženim lovcima koji imaju pedigre mirotvoraca. Zato bajke i postoje, da zamagle stvarno stanje stvari.“

Ove nas interpretacije nipošto ne ostavljaju ravnodušnima – bude u nama nove emocije. Umjesto sjećanja na priče iz djetinjstva, onih koje izmamljuju smiješak na licu, ove priče izmamljuju nam prije bijes i ljutnju – zbog prevare, te ipak jednu vrst olakšanja – zreli smo a i prevara je otkrivena! To je ona linija na kojoj počinje vrijeme za kritičku introspekciju – (samo) otkrivanje onoga što je od tih poruka ostalo uronjeno u nama.
 
 
Natrag na sadržaj | Natrag na glavni izbornik